Dešava se da odspavate punih osam sati, a probudite se umorni. Nekad vam je, opet, dovoljno i šest sati da biste normalno funkcionisali. Potreba za snom je individualna i najviše zavisi od vaših godina, zdravlja i dnevnih navika.
Većini odraslih osoba potrebno je između sedam i devet sati sna svake noći, dok je starijima od 65 godina najčešće dovoljno sedam do osam sati. Pored samog broja sati, podjednako je važno koliko brzo utonete u san, da li se budite tokom noći i imate li dovoljno energije tokom dana.
Pogledajte koliko se sna preporučuje u različitim životnim dobima, zašto se te potrebe s godinama menjaju i kako da prepoznate da li vašem telu nedostaje odmor.
Koliko sna lekari preporučuju u zavisnosti od uzrasta?

Preporuke za trajanje sna zasnivaju se na istraživanjima koja prate kako navike spavanja utiču na naše fizičko i mentalno zdravlje. Američki izvori navode da je odraslima do 60. godine potrebno najmanje sedam sati sna, dok se za starije osobe daju nešto precizniji okviri.
| Starosna grupa | Preporučeno trajanje sna |
|---|---|
| 18-25 godina | 7-9 sati |
| 26-40 godina | 7-9 sati |
| 41-60 godina | 7-9 sati |
| 61-64 godine | 7-9 sati |
| 65 godina i više | 7-8 sati |
Za sve odrasle od 18. do 64. godine preporučeni raspon je isti i iznosi od sedam do devet sati. Ove vrednosti variraju od osobe do osobe – nekome je za normalno funkcionisanje dovoljno sedam i po sati, dok je drugima potrebno punih devet sati kako bi održali koncentraciju i energiju tokom dana.
Na potrebu za snom direktno utiču fizička aktivnost, nivo stresa, zdravstveno stanje, oporavak od bolesti i kvalitet samog spavanja. Broj sati zato daje samo deo slike, dok pravi pokazatelj ostaje nivo odmornosti organizma tokom dana.
Kako se potreba za snom menja sa godinama?

Iako se preporučeno trajanje sna tokom odraslog doba ne menja drastično, sam način spavanja može biti drugačiji u dvadesetim, četrdesetim i sedamdesetim godinama.
Od 18 do 40 godina
U mlađem odraslom dobu često se javlja nesklad između prirodnih potreba organizma i svakodnevnih obaveza. Studiranje, posao, društveni život i korišćenje elektronskih uređaja do kasno u noć mogu dovesti do skraćivanja sna.
Osobe koje redovno spavaju pet ili šest sati ponekad se naviknu na osećaj umora, pa im takvo stanje vremenom postane normalno. Međutim, navikavanje na manjak sna ne znači da organizam više nema potrebu za odmorom. Tokom ovog životnog perioda san ima važnu ulogu u pamćenju, učenju, regulaciji emocija i fizičkom oporavku.
Posebne okolnosti, poput trudnoće, takođe mogu promeniti navike spavanja. Hormonalne promene i fizička nelagodnost mogu izazvati češća buđenja, pa je važno obratiti pažnju i na odmor i na pravilnu ishranu u trudnoći.
Od 41 do 64 godine

Poslovne i porodične obaveze, stres, hormonalne promene i određena zdravstvena stanja mogu otežati uspavljivanje ili izazvati buđenje tokom noći. Kod nekih osoba javljaju se i češća noćna buđenja, zbog čega osam sati provedenih u krevetu ne mora značiti i osam sati stvarnog spavanja.
Zbog toga je posebno važno održavati redovan raspored odlaska na spavanje i prepoznati navike koje narušavaju noćni odmor.
Posle 65. godine
Starijim osobama se najčešće preporučuje sedam do osam sati sna dnevno. Suprotno čestom mišljenju, starenje ne znači da organizmu odjednom treba znatno manje odmora. Ono što se menja jeste struktura sna.
Kod starijih osoba san može postati plići, sa češćim buđenjima i manjim udelom dubokog sna. Takođe, mnogi počinju ranije da osećaju pospanost uveče i ranije se bude ujutru. Kratko dnevno dremanje može pomoći nekim starijim osobama, ali duže spavanje tokom dana ponekad otežava uspavljivanje uveče.
Da li je šest sati sna dovoljno za odraslu osobu?
Povremenih šest sati sna neće ostaviti veće posledice, ali za većinu odraslih ovakav ritam na duže staze nije dovoljan.
Prema podacima Američke akademije za medicinu spavanja, hronično spavanje kraće od sedam sati povećava rizik od povišenog krvnog pritiska, kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa.
San utiče i na način na koji organizam reguliše nivo šećera u krvi. Nedovoljno spavanje može nepovoljno uticati na osetljivost na insulin, a kod osoba koje već imaju dijabetes važno je voditi računa o više životnih navika, uključujući redovan san i pravilnu ishranu kod dijabetesa.
Nedostatak sna može uticati i na svakodnevno funkcionisanje. Među čestim posledicama su:
- Slabija koncentracija i otežano pamćenje.
- Sporije reakcije i povećana mogućnost grešaka.
- Razdražljivost i promene raspoloženja.
- Dnevna pospanost i smanjena produktivnost.
- Teži fizički oporavak nakon napora.
Poseban problem predstavlja nagomilavanje nedostatka sna. Ako tokom radne nedelje svake noći spavate sat ili dva manje nego što vam je potrebno, posledice se mogu postepeno pojačavati.
Produženo spavanje vikendom nekada može ublažiti osećaj umora, ali ne mora u potpunosti nadoknaditi posledice hroničnog nedostatka sna.
Postoje osobe kojima je prirodno potrebno manje sna, ali su one relativno retke. Zato nije preporučljivo pretpostaviti da vam je šest sati dovoljno samo zato što uspevate da obavite sve dnevne obaveze.
Zašto kvalitet sna može biti važan koliko i njegovo trajanje?
Tokom noći organizam prolazi kroz cikluse laganog, dubokog i REM sna. Svaka od ovih faza ima svoju ulogu – od fizičke regeneracije tela do obrade informacija i emocionalne stabilnosti.
Česta buđenja prekidaju ovaj prirodan tok i sprečavaju ulazak u najdublje faze odmora. Zbog toga devet sati isprekidanog spavanja često ostavlja osećaj iscrpljenosti, dok osam sati mirnog sna u komadu donosi pun oporavak.
Na kontinuitet sna utiču uslovi u sobi poput temperature, svetlosti i buke, ali i sama podloga na kojoj spavate. Ako dušek ne prati liniju tela i stvara pritisak u predelu ramena, kukova ili donjeg dela leđa, telo se tokom noći nesvesno okreće i stalno izlazi iz dubokog sna.
Zbog toga pri izboru podloge presudnu ulogu igraju položaj spavanja i telesna građa, što u praksi diktira izbor između različitih konstrukcija – poput modela od pene ili onih sa džepičastim oprugama kakve u ponudi imaju npr. Weltner dušeci.
View this post on Instagram
Kvalitetan krevet, naravno, ne može zameniti samu satnicu niti rešiti medicinske poremećaje spavanja, ali obezbeđuje uslove da vreme provedeno u krevetu bude maksimalno iskorišćeno.
Kako da znate da li spavate dovoljno?
Jedan od najboljih pokazatelja dovoljnog sna jeste način na koji se osećate tokom dana. Ako se uglavnom budite odmorni, možete da održite koncentraciju i ne osećate potrebu da zaspite tokom uobičajenih dnevnih aktivnosti, verovatno dobijate odgovarajuću količinu sna.
Sa druge strane, postoje znakovi koji mogu ukazivati da vam je potrebno više odmora:
- Teško ustajete čak i nakon više alarma.
- Osećate pospanost tokom sastanaka, čitanja ili gledanja televizije.
- Često vam je potrebna kafa kako biste ostali budni.
- Tokom vikenda spavate znatno duže nego radnim danima.
- Imate teškoće sa pažnjom, pamćenjem ili kontrolom raspoloženja.
Koristan način da procenite svoje potrebe jeste da tokom dve nedelje pratite vreme odlaska u krevet, vreme buđenja i nivo energije tokom dana. Ako primetite da se najbolje osećate nakon osam i po sati spavanja, to može biti dobar početni cilj za organizovanje rasporeda.
Imajte u vidu da ni osećaj odmornosti nije uvek pouzdan pokazatelj. Ljudi koji hronično nedovoljno spavaju ponekad potcenjuju sopstvenu pospanost i pad koncentracije.
Kada problemi sa spavanjem zahtevaju pregled lekara?

Povremena neprospavana noć obično nije razlog za zabrinutost. Međutim, ako se problemi ponavljaju i utiču na svakodnevne aktivnosti, važno je razmotriti moguće zdravstvene uzroke.
Posebnu pažnju zahtevaju glasno hrkanje praćeno prekidima disanja, buđenje uz osećaj gušenja, izražena dnevna pospanost i dugotrajne teškoće sa uspavljivanjem. Ovi simptomi mogu ukazivati na poremećaje spavanja, uključujući opstruktivnu apneju, koji zahtevaju stručnu procenu.
Takođe, ako redovno spavate osam ili devet sati, ali se svakog jutra budite iscrpljeni, nije dovoljno samo produžiti boravak u krevetu. Potrebno je utvrditi zbog čega san ne donosi očekivani odmor.
Zaključak
Za većinu odraslih osoba sedam do devet sati sna predstavlja dobar okvir za svakodnevni odmor, dok se posle 65. godine najčešće preporučuje sedam do osam sati.
Ipak, nije cilj samo dostići određeni broj sati. Jednako je važno održavati redovan raspored, obezbediti prijatne uslove za spavanje i obratiti pažnju na signale koje organizam šalje tokom dana.
Ako se budite odmorni, imate dovoljno energije i uspevate da održite koncentraciju bez izražene pospanosti, verovatno ste pronašli ritam koji vam odgovara. Ako umor opstaje uprkos dovoljnom trajanju sna, potrebno je istražiti moguće uzroke, umesto da se oslanjate samo na dodatne sate provedene u krevetu.
Nemanja Vukojević je fitnes instruktor i autor koji piše o wellnessu, zdravoj ishrani i sportu. Diplomirao je na Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja u Novom Sadu i posvećen je promociji zdravih životnih navika i aktivnog stila života.




